Tuesday 28 April 2015

I AM (not) STERDAM ili kako sam se provela na prolećnom raspustu

Sa putovanja se nikada ne vraćam ravnodušna. Utisci me često ˝voze˝ jako dugo, Beograd mi više nije tako lep, a gledanje slika me tera da ozbiljno razmislim o davanju otkaza i putovanju oko sveta. Ipak, ovo putovanje je bilo drugačije. Prvi put u životu sam se vratila sa putovanja sa osećajem mučnine u stomaku i sa neviđenom zaljubljenošću u  rodnu grudu. U hejtovanju Amsterdama koji sledi neću biti načisto objektivna, ali izbalansiraću sa sledećih nekoliko tekstova gde ću pohvaliti ono što mi se svidelo. 



1. Opljačkana sam prvi put u životu
Ok, ne dešava se svima, ali je meni svakako to glavni utisak sa putovanja. Činjenica da neko može da ti uđe u stan dok spavaš u zemlji severne Evrope sa visokim standardom i veoma uređenim sistemom mi je veoma strašna. Još strašnije mi je što se policija nije nimalo zabrinula oko toga što nam se desilo, čak su nas uputili da sami tražimo lopove. Iako sam nakon nesrećnog incidenta pokušala da zaboravim šta se desilo, nisam se osećala bezbedno do sedanja u avion za povratak. 

2. Pešaci, šta je to? 
Jeste, svi u Holandiji voze bicikle. Jeste, svi su me pitali po povratku da li sam vozila bicikl, sa sve lalama u korpi, kao na razglednicama. Nisam, ali mi se razgledanje grada pretvorilo u pokušaj da ne poginem jer staze za pešake ne postoje. Postoje ulica i biciklistička staza, jer ko još koristi noge? Pravda za pešake!



3. A onda sam bila gladna...
Hrana je za mene jedan od najbitnijih delova putovanja. Pizze i sladoledi u Italiji, pekare u Francuskoj, morske đakonije u Španiji...A u Holandiji? Ništa. Baš ništa. Kuhinja čiji su najveći specijaliteti sendvič sa haringom i neki povrtni bućkuriš nije baš my cup of tea. Nade sam polagala barem u stroopwafel i njihovu verziju palačinki- poffertjes, ali avaj, bilo je samo jestivo, ništa više od toga.

Stroopwafel i poffertjes

4. Zemlja lala, vetrenjača i klompi
Lale u gradu možete da vidite samo u cvećarama i u okolini muzejskog distrikta. Zapravo ih je mnogo više u centru Beograda. Za vetrenjače već morate da se potrudite, bar za one starinske romantične, i da odete u neko od okolnih sela. Klompe možete da kupite na privesku za ključeve ili u nekoj slučnoj suvenir- formi. 
Možda sam do sada trebala da prestanem da verujem u klišee.



5. Party grad?
Zapravo, ljudima koji odlaze u Amsterdam zabava je nadrogirati se i otići u Red light district. Kako su me gole žene u izlozima zanimale iz čisto antropoloških razloga, a o tome koliko mrzim sve što ima veze sa drogom neću ni da pričam, amsterdamski noćni život me nije preterano impresionirao. Bilo je lepo, ali sam se mnogo bolje provodila u nekim drugim gradovima, daleko od toga da bih to proglasila za najbolji klabing u Evropi (kada si strejt).

Red light district

Do sledećeg posta, u kom pišemo o lepotama Holandije, ali stvarno :)